And please, remember
people, no matter who you are, and
whatever you do to live, thrive and survive, there are still some
things that make us all the same:
Vrlo lijepa odabrana pjesma!! Baš je supeeeeeer!! Eto, da sam ti sinoć došla na blog, nebi išla van, nego bi plesala uz ovu pjesmu cijelu noć!! Heheheh
(iliti – neće me danas
lirika, a nema niti slikica)
Kada se sakrijem nitko me
ne može pronaći. Osim ukoliko ne želim biti pronađena.
Jer svi mi, ovako veliki,
zreli i nadasve mudri, ne uspijevamo odoljeti toj magičnoj igri, zar ne?
Iz ovih ili onih razloga,
čitav život se skrivamo. I čekamo. Čekamo da nas netko pronađe. Nas takve kakvi jesmo. Pomono sakrivene.
Problem je jedino u tome
što se pojedinci toliko izvješte da postanu pravi virtuozi sakrivanja te ih
nitko više ne može pronaći. Onda su oni tužni, a bome i ljuti na sve te
"nevješte suigrače". Što su više ljuti to se vještije sakrivaju. Iz čistog inata.
Da, da.
I na koncu se tako dobro sakriju da više niti
sami sebe ne umiju pronaći.
Panika. Gdje sam
se ono zakukuljila?!? Gdje sam nestala?!? Raspad sistema. Nepovratan
ukoliko..
Ukoliko nemate golemusreću pa vas zavoli (takve „naparoverazbrojs“
porazbacane) netko vanrednih senzora i nenadmašan u slaganju puzzlica pa vas
sakuplja, dio po dio, pronalazeći za svaki pravo mjesto. Strpljivo, polako,
ustrajno. Sve dok se, u čudu, ne ugledate u njegovim očima i vedro
prozborite:“aha, TU sam! Pik, spas za mene“.
(post posvećen, uz veliko hvala, Njemu koji je znao vratiti mene meni samoj)
koliko ljubavi stane u posljednje redove...ali ljubav kakvu se ne smije očekivati...možeš željeti, ali pssst, nikom o tome, toliko je sveta. al kad već dođe, onda je dužnost čuvati ;) moje čestitke njemu, rijetki su oni što još nisu odustali od ljudi
#janna, primila na znanje ;) ..#Ithiriel, bome, baš i je. u zadnji čas..#selma, tvoj osmijeh uvijek rado vidim :) ..#desdemona, čuvati, da, a ne se ponašati ovako blesavo kao ja (fali mi sada onaj smajlić koji se rumeni od srama)
Uglavnom uvijek se vraćamo nazad -sebi, malo drugačiji...i jasno sretniji ukoliko je netko uz nas, jer s ljubavlju je lakše i lijepše sve. Pozdrav kamenčica
#d.rose, našao je on mene, na svu sreću ;) ..#lane & Croaticus, srdačno vas pozdravljam..#bungula, istina, ali se pobojah da je te mene toliko malo ostalo da se neću imati "kome" vratiti..#gg, a do kada, ne zna se ;)
kako je to lijep osjecaj, iamti nekoga da nas nakon svakog loma i raspada ponovo sastavi, da nam vrati nas u nama samima....lijep i ugodan dan zelim....
#berulia, osmijeh za tebe :) ..#dunja, da, lijep osjećaj no ponekad' se uplašim kako će mu puzzlarenje dosaditi, kako će ga umoriti, iscrpiti :( ..#gazda, pitanje sreće (ili sudbine, ili štotigajaznam čega) je da te zavoli netko tako strpljiv i vješt sa puzzlama ;)
Drago mi je da si opet tu....Imamo svi svoej zute minute, ...nadam se da mi slijedeca nece doniejti brisanje bloga, no nikad se ne zna...zato te razumijem...nastojim u tim trenucima biti daleko od neta, da ne ucinim glupost....jer nije meni blog kriv zbog loseg emotivnog stanja, a anjcesce PMS-a....pisi, volim doci na tvoj blgo i citati te...ugodan ti dan zelim...
#dunja, tja, nekada su nam prsti brži od...no, to je ljudski (ama vidi kako se pravdam ;)#bungula, hvala. eto, i snove treba "odmoriti" ponekad. bar je kod mene tako. #zenta, drago mi je :)
#vigga, Croaticus, dunja - hvala i ugodan vam vikend #desdemona, hoću, hoću, a na jutarnju kavicu pozovem i tebe ;) #gg, ama, vidi nje :P a ja mislim da imaš i ti :)
#lane, dobro došao :) #Ithiriel, a mene na bolna stopala #desert_rose, pravi je, da ;)
uto - 22.05.2007
Bijele zastave
Moj sudruže u dobru i u zlu
Zajedničkim snagama, ne
štedeći ih niti malo, skoro počinismo zločin. Težak, neoprostiv.
Skoro smo ju ubili. Malu, plahu Kamenčicu koja ne zna
ništa drugo doli voljeti. Nekada nespretno, počesto bolno, ali uglavnom
samozatajno i tiho. Uvijek bezuvjetno.
Skoro smo ju ubili.
Nas dvoje, ovako pametni (?!?), ovako jaki, ovako rezolutni. Nabacujući se
„velikim“ riječima odrekosmo se njene blagosti kojom nas je nastojala zaštiti
od nas samih, od te naše sujetnosti koju ne priznajemo, od ponosa na koji se
vadimo, od činjenica i „činjenica“ koje su zapravo ništa naspram njene ljepote.
Skoro smo ju ubili. Pokušavajući dokazati čija je istina Istina. Bijasmo previše slijepi da
uvidimo kako je jedina iskonska Istina ona krijesnica u njenom oku. Ona koja je
od tuge gotovo zgasnula.
I jučer, dok sam brusila
pero spremna pobiti sve tvoje teze, zastadoh sleđena.
Jesi li ikada čuo kako
plače more? E, tako je plakala Ona negdje duboko u mojim venama.
“Ma što ja to radim?“, pomislih zgromljena i odlučih predati bitku bez
ispaljena završnog plotuna. Otići poražena, ali mirna jer Nju sam na grudi
privinula, Nju sam spasila. I ne želim
ju iznevjeriti više nikada.
Uto, kao dami čitaš misli, s tvoje strane stiže istovjetnaporuka.
Zajednička spoznaja kako su podignute bijele
zastave u stvari naša najveća pobjeda.
Jer Ona je opet spokojna i
među našim dlanovima ušuškana, sigurna.
svi mi valjda ponekad vršimo svojevrsna samoubojstva...a prelijep je osjećaj poslije opet uksrsnut iz pepela ;))) potvrda vlastite snage u koju smo možda na tren posumnjali...
#scarlett, istina, ali je vrlo zabrinjavajuće koliko ljudi mogu biti autodestruktivni. ponekad do te mjere da zaista sami sebe ubiju iako i dalje dišu...#vigga, hvala :), pozdrav tebi..
#tišina,
pokušati ću vratiti arhivu na taj način, mislim da će ići. samo,
komentari su zauvijek izgubljeni :((( pozdrav tebi..#Kamenčiću, hvala
:) ..#janna, pa tek sam se vratila :)))
"Žena sam…
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine....(V.Parun)"
postoji
"STIJENA U KOJOJ BI TREBALO ZAPISATI BALADU...
Neka se zna da nismo oduvijek nesretni:
ima čas kad ljubav i život postanu jedno.
U crnom kamenu može se pročitati san zemlje."
rasplesan vam vikend želim :)